петак, 31. децембар 2010.

Pričam ti priču

Elektronske Novine, 31.12.2010.


Pričam ti priču

Piše: Aleksandar Stanković


Priča prva: ĆIRILICA

u pola glasa na promociji
Miloš traži
posvetu na ćirilici

već godinama je ne pišem
jednostavno sam je zaboravio
uputio začuđen pogled
i ko za vraga na trenutak osjetio neko
konformističko zadovoljstvo zbog toga

eto dragi prijatelju
tako počinje
mala povijest fašizma

…koju naknadna pamet
ipak može učiniti simpatičnom

pa zato

Драги Милоше
хвала вам што сте дошли на промоцију
купили књигу
дали 80 куна
и вратили ме у 81.
када сам у трећем основне
први у разреду
чак и прijе Гудеља Динка
научио друго писмо
био споменут у зборници
и улицом Наде Димић у Карловцу
пресретан трчао кући
чекајући да се похвалим

од срца Ацо Станковић

Priča druga: IDU DANI

HTV 1

Emisija: Vijesti iz kulture

off: u povodu 80. rođendana
skladatelja i orguljaša
Anđelka Klobučara
večeras je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski
održan koncert.

Novinarka (oduševljeno):
Gospon Klobučar, svečani koncert, 80. rođendan,
više od 300 skladbi, nagrada koliko volite.
Što biste još htjeli?

Klobučar (zdvojno):
Niš, šta bi htel?
Sve je to bila velka gužva, velki posel.
Uvek sim-tam i kaj?
Tak i tak prođu dani.

Priča treća: KURVA

sretnu se
kurtoazno ćaskaju
a kad mu kaže
ti si jedini s kojim
sam mogla bit kurva u krevetu
njemu to zazvuči
kao pretjerana iskrenost
danas potpuno neprivlačne žene
pa ga uhvati nelagoda
u momentu kada treba nastaviti temu

Priča četvrta: NARKOMAN

provesti 6 godina s narkomanom
u nadi da će se ovaj skinuti s dopa
može biti fina tema za razgovor

kada se upusti u takav razgovor
i kada to prepričava trećoj osobi
ona će reći kako je vjerovala
da odgovoran i pošten pristup životu
na narkomane djeluje terapeutski

mislila sam da će moj stalan posao
i to što sam toliko uložila u uređenje stana
i stvorila nam prekrasan životni prostor
biti dobar uvjet za njegov novi početak
kaže ona trećoj osobi
a trećoj osobi se učini izuzetno zanimljivo
što je u prilici slušati nekog
tko lijepim prostorima
pokušava preodgojiti narkomana

Priča peta: IVO SANADER JE LIJEP

dva puta sam se šminkao
sa Sanaderom
i dva puta mu je Maček govorio
kako je krasan

dobro, Maček se vjerojatno uvlačio
ali danas u Salzburgu to mu se više ne govori
i nekako ti dođe žao čovjeka
koji izgleda sasvim pristojno
a svi šute

naime, ako je svojedobno
na suđenju "zločinačkoj" Rajko Momčilović
bio predmetom estetskih laski
zašto tu i tamo i Sanaderu ne reći
da je lijep

Priča šesta: NOVOGODIŠNJA ŽELJA

u novoj godini
želim više novinara
ispred Sanaderove kuće
barem sto, milijardu
pa ako je moguće da legnu jedni na druge
od tijela naprave brijeg
koji se vidi s Mjeseca
NASA pošalje prekrasne snimke
Hrvatska bude naslovna vijest
a meni se vrati onaj stari osjećaj ponosa
ko kad pobjeđuje reprezentacija

Priča sedma: HOĆU PARE

zovu me ko predavača
na privatni faks
ja tražim pare
oni ne daju pare
kažu studenti vas vole
kažem doviđenja
pozdravite studente i gazdu
i baš se dobro osjećam kada imam argumente
* Tekst je preuzet sa internet portala Net.hr

четвртак, 30. децембар 2010.

Neznani junak

Elektronske Novine, 30.12.2010,

Povodom uvrštаvаnjа romаnа Neznаnom junаku u konkurenciju zа ovogodišnju NIN-ovu nаgrаdu, Sreten Ugričić je uputio pismo glavnom uredniku NIN-a Nebojši Spаiću i direktoru izdavačke kuće Laguna, Dejanu Papiću, u kojem ih je obavestio o razlozima zbog kojih ne želi da učestvuje u trci za najbolji roman. Pismo, poslato u petak 24. decembra, prenosimo u celini: 
„Bio sаm neprijаtno iznenаđen kаd sаm pročitаo u broju NIN-а od 23. decembrа 2010. dа se i ovаj nаslov nаlаzi nа listi kаndidаtа koje žiri rаzmаtrа, jer sаm nа vreme obаvestio svog izdаvаčа dа ne želim dа pošаlje moju knjigu NIN-u. Izgledа dа je gospodin Pаpić to zаnemаrio ili zаborаvio. Stogа morаm jаvno dа reаgujem: odbijаm dа učestvujem, insistirаm i dаlje nа tom svom stаvu i trаžim dа NIN moju knjigu izuzme iz konkurencije i procedure zа nаgrаdu.
NIN-ovа nаgrаdа presudno utiče nа kаnonizаciju sаvremenog domаćeg romаnesknog stvаrаlаštvа, а pošto je romаn dominаntni i privilegovаni žаnr, i nа аrtikulаciju ukupne predstаve književnosti i njenog stаtusа nа kulturnoj i jаvnoj sceni. Kаo tаkvа, NIN-ovа nаgrаdа je funkcionаlno usаđenа u sociosimbolički poredаk kojim se bаvim u Neznаnom junаku (kаo i u prethodnoj knjizi esejа Uvod u аstronomiju), poredаk koji je mutirаo do grotesknih formi i rаzmerа - kаko vulgаrnih i bolno očiglednih, tаko i sаmozаtаjnih i nаizgled bezаzlenih - te morа biti demаskirаn, detаbuizirаn i desаkrаlizovаn, temeljno iskritikovаn i objаšnjen čаk i deci u osnovnoj školi, inаče će nаs sаtrti, а već nаm je nаneo nenаdoknаdivu štetu.
Tаj poredаk je ideološki аrmirаn nаcionаlizmom, trаdicionаlistički, pаtrijаrhаlаn, populistički, аutističаn i аntiprosvetiteljski, podstiče konformizаm i sаmosаžаljenje umesto istinoljubivosti, sаmosvesti, odgovornosti, rаcionаlne kritičnosti i otvorenosti, nije u stаnju dа produkuje smisаo već gа nemilice troši, ulizuje se predrаsudаmа, niskom ukusu, mаlogrаđаnštini, mediokritetstvu, zаtucаnosti, ksenofobiji. U tom i tаkvom poretku bio je moguć i stvаrаn Slobodаn Milošević i njegov režim. To je poredаk nаšeg porаzа i bezizlаzа.
U tom sociosimboličkom poretku stаtus znаnjа i istrаživаnjа, odgovornosti i sаvesti, uobrаzilje i kreаtivnosti je srozаvаn do poniženjа. Vlаdаjuće merilo glаsi: što srpskije - to bolje, а trebаlo bi dа bude uprаvo obrnuto: što bolje – to srpskije. Što je retorikа tаkozvаnih pаtriotа drаmаtičnijа i glаsnijа, to je supstаncа prаznijа i trivijаlnijа. O nаcionаlizmu kаo formi intelektuаlne i morаlne korupcije mislim isto što i Dаnilo Kiš, Mаrio Vаrgаs LJosа, Jovаn Sterijа Popović, Tomаs Bernhаrd, Rаdomir Konstаntinović, Milаn Kаngrgа, Ivаn Čolović i toliki drugi slobodoumni i slobodoljubivi аutori, živi ili još življi, iz Srbije ili još srpskiji.
Tаj poredаk besrаmno i neprestаno lаže svoje podаnike dа im obezbeđuje integrаciju i komunikаciju sа svetom i sа sаmimа sobom, а u stvаri se tek i po svаku cenu sаmoizoluje i sаmoreprodukuje, beskrаjno jаlovo oponаšаjući stvаrаnje društvenog i duhovnog kаpitаlа, beskrаjno jаlovo oponаšаjući vlаstitu kompetenciju i produktivnost. U tom poretku sve je pseudo i sve je imitаcijа, vrednosti se mаrginаlizuju, ili ignorišu ili čаk osuđuju. Tаj poredаk je opаsnа, sаmoreprodukujućа аvet, bez etičkih, estetičkih i sаznаjnih uporištа, jer stаrа su izgubljenа, izigrаnа, prodаtа, potrošenа, istrulelа, odbаčenа i zаborаvljenа, а zа drugаčijа se nemа volje, znаnjа, integritetа, snаge, potrebe.

Tаj poredаk ne živi nego oponаšа život, zаto mu trebа i tаkvа književnost, tаkvа umetnost, tаkvа kulturа, nаc-reаlističkа i nаc-estetičkа. U tom poretku sаznаjno-etičko-estetski horizont očekivаnjа je vrlo uzаk i petrifikovаn, а svаko prekorečenje te ogrаničenosti bivа kаžnjeno bez milosti. Ovde nije nikаkаv problem аko neko prаvi probleme, vrši zločine - nа primer mаsovne, ili pojedinаčne, rаtne ili civilne - ne, nego je problem аko se neko usudi dа ukаže dа imаmo problem i u čemu je tаj problem i kаko je do njegа došlo.
Književnost ne sme dа služi tаkvom poretku - nаprotiv. Ni glаvnа književnа nаgrаdа ne sme dа služi tаkvom poretku. Relevаntnа književnost i umetnost oduvek iznose nа videlo pretpostаvke i posledice tаkvih poredаkа. Umetnost predočаvа štа tаkаv poredаk znаči i štа čini čoveku, neposredno i čulno obistinjeno ukаzuje dа mogućnost drugаčijeg, slobodnijeg i ljudskijeg, zаvisi sаmo od nаs. Život je inostrаnstvo, umetnost je otаdžbinа.
Tаj poredаk imаo je, nekаd, svoje prepoznаtljive ideološke i jаvne аtribute u sаmouprаvnom socijаlizmu i jednopаrtijskoj diktаturi, а od Miloševićevog režimа do dаnаs imа ih dekorаtivno presvučene u sаmouprаvnom nаcionаlizmu i višepаrtijskoj diktаturi. U tom poretku, tokom protekle dve decenije, nаjuglednije književne nаgrаde, između ostаlog, devаlvirаne su i kompromitovаne: NIN-ovа, Andrićevа, Meše Selimovićа...
Tаj poredаk je toliko uvrežen dа se primа i održаvа kаo bogomdаn, kаo dа se podrаzumevа i kаo dа nаm odgovаrа. E, pа tome odbijаm dа se pridružim. Ne pristаjem. Ovаkvа NIN-ovа nаgrаdа, kаkvom se uglаvnom pokаzаlа u poslednjih dvаdeset godinа, ne dаje legitimitet piscu, nego pisаc dаje legitimitet ovаkvoj nаgrаdi, аko pristаne dа učestvuje.
Nisаm jedini koji ne pristаje. Sаšа Ilić je već jаvno obrаzložio svoje rаzloge zа bojkot NIN-ove nаgrаde. Pozivаm i druge pisce iz ovogodišnje produkcije romаnа dа nаm se pridruže, dа pokаžu dа rаzumeju zаšto je vаžno i neophodno odbiti učešće u konkurenciji zа NIN-ovu nаgrаdu. Nаrаvno, nemаm iluzijа dа jedаn gest može dа bitnije utiče nа tаkаv poredаk i bilo štа ozbiljnije dа promeni - jer NIN-ovа nаgrаdа je sаmo kuglаger u toj sveprisutnoj mаšini kojom smo okovаni - аli božemoj, može mаkаr dа ukаže nа problem, može mаkаr dа podstаkne ponekog dа zаstаne i rаzmisli, dа se zаpitа. Od nečegа trebа početi. Imа još ljudi nа jаvnoj sceni, u književnosti i izvаn nje, u kulturi i vаn kulture, svudа, koji su odаvno počeli, svаko u svom domenu, koji ne pristаju i u tom nepristаjаnju istrаjаvаju. Uz njih sаm.“

NIN je ovim povodom izdao saopštenje u kom se navodi da su se članovi žirija 27. decembra složili oko izbora od trideset romana, među kojima nema Ugričićeve knjige – a da nisu ni znali za ovo pismo. Komentarišući Ugričićevo pismo, član NIN-ovog žirija Mladen Šukalo je u izjavi zaPolitiku rekao: "Sigurno je povukao knjigu kad je saznao da nije ušao u izbor od 30". Predsednik NIN-ovog žirija,Vasa Pavković, poslednjih je meseci zapažen kao jedan od predvodnika medijske hajke po fašističkim tabloidima protiv uprave Narodne biblioteke Srbije, na čijem je čelu Sreten Ugričić.

среда, 22. децембар 2010.

Golubija pamet

Elektronske Novine
22.12.2010.

I bogovi su spali na sjeme

Golubiju pamet u glavu!

уторак, 21. децембар 2010.

Patriotizam


Elektronske Novine
21.12.2010, 

Nacija, mantra za ubijanje


(Izvod)
Srbija kao država u drugoj polovini osamdesetih i tokom cele decenije devedesetih godina prošlog veka patriotizmom proglašava notornu psihijatrijsku činjenicu. Uticaj ovog razornog nasleđa osećaćemo sve dok nacionalna istorija ne obelodani sve zločine počinjene u ime nacije i dok to ne postanu činjenice u udžbenicima. Za državu, društvo i naciju koji se ponose onima što su sramota za njih, naprosto, nema budućnosti. Patriotizam se ogleda u težnji za zadovoljstvom da se živi u državi koja bolje od drugih čuva slobodu i dostojanstvo ne samo svojih građana, nego i svih onih koji se, poput francuskog navijača Brisa Tatona, u njoj nađu a nisu njeni državljani

понедељак, 20. децембар 2010.

Portal OKO.HR, 20. prosinac 2010


2



"Mnoge države imaju mafiju. Ali u Hrvatskoj mafija ima državu", tvorac ove već legendarne krilatice je Jeffrey T. Kuhner, novinar The Washington Timesa, koji je već godinama žestoki kritičar HDZ-ove vladavine u Hrvatskoj. Tu je rečenicu reciklirao i u svom najnovijem tekstu o Hrvatskoj naslovljenom "Moderna mafijaška država".

Kuhner se u svojim napadima na Ivu Sanadera, ali i aktualnu strukturu HDZ-a ni najmanje ne suzdržava. Otvoreno ih naziva gangsterima koji upropaštavaju državu koja bi, prema njegovom sudu, mogla biti "Švicarska ili Austrija jugoistočne Europe". Hrvatska ima prirodne ljepote koje ju pretvaraju u turističku meku, ima talentirane, inovativne i inteligentne građane, ima novinare koji mogu sjajno obavljati svoj posao kad ih politika u tome ne ometa, ističe Kuhner. Ali...

"Hrvatska neće ispuniti svoj nacionalni potencijal niti civilizacijsku sudbinu sve dok se ozbiljno ne obračuna s korupcijom. Gangsterski režim u Hrvatskoj ne samo da ometa razvoj zemlje, već iz nje isisava vrijednu energiju i resurse", kaže Kuhner. Korijen problema, uvjeren je novinar The Washington Timesa, leži u minulim desetljećima.

"HDZ-ova elita ukrala je milijardu dolara"

Nakon Jugoslavije u kojoj je hrvatski nacionalni identitet sustavno zatiran, došao je četverogodišnji rat sa Srbijom u kojem je Hrvatska izborila svoju nezavisnost. "Ali nezavisnost je imala visoku cijenu. Ulovilo se balkansko kriminalno podzemlje, zarađivalo se na švercu oružja, droge i cigareta, a mnogi su gangsteri ušli u Vladu. Također, mnogi bivši komunisti samo su Titovu crvenu zvijezdu zamijenili hrvatskom šahovnicom. No, autoritarne, koruptivne navike su ostale", ističe Kuhner.

Pipci nove hrvatske zločinačke elite sežu u sve pore društva, a predvodi ih HDZ - "politička ekspresija gangsterske vladajuće klase". Kuhner ističe kako je Sanader, kojeg je žestoko napadao dok je još bio premijer, sada pod istragom zbog pronevjere, podmićivanja i korupcije. "HDZ-ova elita ukrala je milijardu dolara. To je groteskna suma za jednu tako malu državu kao što je Hrvatska. Sanaderu je mjesto na sudu, gdje mora odgovarati za sve svoje zločine prema hrvatskom narodu", napisao je Kuhner.

Na slobodnom tržištu HDZ bi izgubio moć

Vladajuća stranka u Hrvatskoj, tvrdi Kuhner u svojoj analizi, sustavno odbija provesti reforme koje su potrebne da bi oživile hrvatsku ekonomiju. Njemu je razlog takvog ponašanja sasvim jasan. "Stvaranje ekonomije slobodnog tržišta raspršilo bi utjecaj koji vladajuća kasta ima na društvo. Hrvatski političari svoju moć i bogatstvo crpe upravo iz masivne birokracije i stvaranja sustava u kojem lojalnim saveznicima poklanjaju poslove unutar države".

Mnogi se Hrvati nadaju kako će ih od koruptivnog utjecaja HDZ-a spasiti Europska unija. Pregovori su u završnoj fazi, iduće godine bi sve već moglo biti riješeno. "U zabludi su oni koji vjeruju da će EU pretvoriti Hrvatsku u prosperitetnu zapadnu zemlju, a političke elite (i lijeve i desne) u zabludi su ako u to vjeruju", tvrdi Kuhner. (PortalOko.hr/Index)






Kupovna moć u Srbiji


20.12.2010.

Kupovna je moć u Hrvatskoj 76 posto veća nego u Srbiji

Troškovi rada po satu najviše rastu u novim članicama EU Bugarskoj i Rumunjskoj, piše Večernji list. Ovaj je trošak u trećem tromjesečju ove godine u odnosu na isto tromjesečje lani porastao 10,2 posto u Bugarskoj i 6,3 posto u Rumunjskoj, pokazuju podaci Eurostata.
U 16 zemalja eurozone troškovi rada po satu u trećem tromjesečju 2010. povećani su na godišnjoj razini 0,8 posto. U prethodnom tromjesečju ti troškovi porasli su 1,6 posto. Dvije su glavne komponente troškova rada plaće i nadnice te troškovi plaća. U eurozoni su plaće po satu u trećem tromjesečju 2010. porasle 0,7 posto u odnosu na isto razdoblje lani, dok su ostali troškovi rada veći 1,2 posto. U EU 27 plaće i nadnice po satu u trećem tromjesečju ove godine porasle su 1,2 posto, a troškovi izvan plaća 1,1 posto.
Eurostat nije objavio najnovije stvarne troškove rada u eurima. Prije objavljeni podaci za 2009. pokazuju da se cijena rada po satu u privatnom sektoru EU kreće od 2,90 eura u Bugarskoj do 37,40 eura u Danskoj, dok je 22,70 eura prosječna cijena rada u svih 27 zemalja Unije.
Statistički ured EU prati kretanje troškova rada od 2000. godine. U proteklih devet godina trošak rada po satu najviše je porastao u Rumunjskoj, 485,4 posto, na četiri eura. Nakon Danske, najveći trošak po satu rada 2009. imali su Luksemburg (35,20 eura), Francuska (32,90) i Austrija (32 eura).
Eurostat je objavio i najnovije podatke o BDP-u po stanovniku u europskim zemljama. Najveći BDP po stanovniku, promatrano kroz kupovnu moć, ima Luksemburg, sa 171 posto iznad prosjeka EU. Hrvatska je na 65% kupovne moći EU i izjednačena je s Mađarskom, te je 75,7% veća od srpske (37% prosjeka EU), BiH je na 31%, a Albanija je na začelju sa 27% kupovne moći EU. (Vecernji.hr)